Materijali: bilogorski hrast, mahagonij, mramor, mjed, čelik i kovano željezo

Isporuka: 3 mjeseca

Cijena: 20.000 eur

Povijest

Prema londonskom originalu izrađenom između 1650. i 1700. godine
Centralno mjesto svake grafičke radionice  zauzimala je TISKARSKA PREŠA.

Bjelovarska tiskarska tradicija seže u 1779. godinu kada je Christoph Hartvig u Bjelovaru tiskao Cehovsku listinu.
Možda je i Franklinova  preša poslužila u tu svrhu jer je, u vrijeme carice Marije Terezije i utemeljenja Bjelovara 1756. godine, bio jedan od najsuvremenijih grafičkih "strojeva".
To je poboljšana verzija Gutenbergove  preše iz 15. st. koja je, s neznatnim izmjenama (tlačni vijak od čelika), bila puna četiri stoljeća osnovno pomagalo pri štampanju. Od prvih knjiga inkunabula (knjige štampane do 1500. g.) do tiskanih materijala različitih sadržaja (znanstvenih, literarnih, informativnih) znatno je olakšala i ubrzala razmjenu informacija te omogućila temelje današnjeg razvitka.

U početku se štampalo s drvene ploče na kojoj je bila izrezbarena cijela stranica, a "revoluciju" u tiskarstvu je donio Gutenbergov izum pojedinačnih slova od kojih su se mogli sastavljati različiti tekstovi. Prva slova bila su drvena, izrađivali su ih graveri formschneideri, ali su ubrzo počeli gravirati slovne punce iz kojih su otkivane bakrene matrice za lijevanje olovnih slova (slitina olova, kositra i antimona). Budući da je papir do 15. st. rijedak i skup materijal, štampalo na kozjoj ili ovčjoj koži pergameni.

Preša, prema kojoj je napravljena replika, je izrađena u Londonu oko 1670. godine, a pomoću nje je svoje tekstove štampao Benjamin Franklin (po njemu je dobila ime) dok je, kao novinar, radio u Londonu između 1724. i 1726. kod Johna Wattsa u jednoj od najboljih izdavačkih kuća s početka 18. stoljeća. Bio je državnik, filozof i fizičar (izumio gromobran), neumoran borac za slobodu i simbol svojega prosvjetiteljskog vremena. Jedan je od autora glasovite američke Deklaracije nezavisnosti 1776., a upravo "njegova" preša poslužila je za njeno štampanje. U uporabi je bila do 1840., dakle punih 170 godina, kada su drvene preše postupno zamijenjene željeznima, a ubrzo potom mehaničkim strojevima. Danas se nalazi u Nacionalnom muzeju Smithsonian.

Ovakvi "strojevi" danas su vrlo rijetki i uglavnom se čuvaju u muzejima kao osobito vrijedni predmeti. Replika ove preše uz mogućnost uporabe daje joj dodatnu vrijednost. Izrađena je od bilogorskog hrasta, mahagonija, mramora, mjedi, čelika i kovanog željeza.